U zbirci vakufnama Gazi Husrev-begove biblioteke čuva se kopija jedne vakufname iz 1897. godine koja se odnosi na vitinsku džamiju (Sidžil vakufnama Il, red. broj 349., s. 14). Tekst je vrlo pragmatičan, bez uvodnog dijela i kitnjastog stila. U glavnom dijelu vakufname izlažu se uvjeti zavještanja, inscenirano odustajanje, otpor mutevelije i konačna presuda kadije.
Vakifi su Bećir-beg i Sulejman-beg, sinovi Derviš-bega Kapetanovića i unuci posljednjeg ljubuškog kapetana Sulejman-bega. Begovi su za potrebe vitinske džamije uvakufili jednokatnu kuću s dvije magaze i bašču u mahali Bešir u Ljubuškom.
Bećir-beg bio je kajmekam 1878. godine, kad su austrougarske trupe zauzele grad. Kao i drugi vitinski begovi, nije se nametao austrougarskoj vlasti, ali nije bio ni politički pasivan. Zapamćen je kao vrlo aktivni sudionik muslimanskog autonomnog pokreta. Njegovi potomci su 1918. godine naslijedili 154 kmetska selišta, najviše u Vašarovićima, Brišniku i Grabovniku. Umro je 1910. godine u Vitini. Drugi vakif, njegov brat Sulejman-beg, vrlo pobožan i darežljiv čovjek, umro je u 46. godini života kad je i pisana ova vakufnama. Iza njega su ostala dva sina, Džemal i Tahir. (1, 2)
U prijevodu s turskog na bosanski jezik mr Fazilete Hafizović, osmaniste, tekst vakufname glasi:
„Kopija zapisnika sa svjedocima za dolje navedeni predmet. 14. Šaban
1314/12. kanuni sani/januar 1897. Svjedoci: Tančica Jusuf-efendi, sin Arif-efendije i Dizdarević Hasan-aga, sin Mustafa-age.
Na osnovu molbe Kapetanović Džemal-bega, sina Sulejman-begovog, stanovnika džemata Vitina, koji pripada kadiluku Ljubuški, ovaj siromah (naib-sudija) je otišao lično u spomenuti džemat i tamo je u kući Kapetanović Sulejman-bega uspostavio časni šeriatski sud. Tamo su se nalazile osobe po imenu (Kapetanović) Bećir-beg i njegov brat po imenu Sulejman-beg, sinovi hadži Derviš – bega te su tu dali potpunu izjavu i izrekli objašnjenje:Na osnovu molbe Kapetanović Džemal-bega, sina Sulejman-begovog, stanovnika džemata Vitina, koji pripada kadiluku Ljubuški, ovaj siromah (naib-sudija) je otišao lično u spomenuti džemat i tamo je u kući Kapetanović Sulejman-bega uspostavio časni šeriatski sud. Tamo su se nalazile osobe po imenu (Kapetanović) Bećir-beg i njegov brat po imenu Sulejman-beg, sinovi hadži Derviš – bega te su tu dali potpunu izjavu i izrekli objašnjenje:
Jedinica (vlasništva) koja je u Popisu imetka i zemljišta (gruntu) upisana pod brojem 214/112 na listu broj 372, i koja se nalazi u mahali Bešir u kasabi Ljubuški, a čiji smo mi vlasnici i korisnici, je jedna kuća u vlasništvu sa dvije magaze ispod nje, kao sastavni dio kuće, zatim jedinica 214/27, bašča, koja se nalazi na spomenutom listu, u spomenutoj mahali u blizini naše spomenute kuće. To sve smo mi uvakufili i darovali da bude ispravan dugovječan vakuf i jasno darovanje. Postavili smo sljedeći uvjet da se obje spomenute jedinice daju pod sudom u odredeni najam, te da se dobijeni prihod dijeli na 4 dijela:
- jedan dio za popravku obiju spomenutih jedinica,
- jedan dio imamu časne džamije, koja se nalazi u džematu Vitina,
- jedan dio hatibu i
- jedan dio mujezinu (iste džamije).
Zbog registracije vakufa odredili smo za njegovog mutevelliju Kapetanovića Mehmed Ali-bega i u njegove ruke predajemo obje spomenute jedinice.
Dva spomenuta vakifa su se nakon očitovanja obratila drugoj strani, (pa su rekli): ‘Ako je uvakufljenje nekretnina kod cijenjenog Imami A’zama (Ebu Hanifa) ispravno, ali nije neophodno, a pošto je moguće da se vrati, mi odustajemo od spomenutog uvakufljenja. Mi tražimo da se dvije spomenute jedinice vrate našem ostalom imetku, neka se jasno utvrdi da spomenuti mutevellija sve preda nama.Nakon toga je spomenuti mutevellija odgovorio sljedeće: ‘Ako je uvakufljenje nekretnina kod Imami A’zama ispravno, a nije neophodno, kod cijenjenog Imama Muhammeda pradavanjem nekretnina mutevelliji, a kod cijenjenog Imama Ebu Jusufa izgovaranjem riječi ‘Uvakufio sam’ uvakufljenje postaje ispravno i potrebno.
Ovaj siromah (kadija), znajući za mimoilaženja (islamskih pravnika) i kompetentan da uradi ono što je potrebno za registraciju vakufa i donošenje odluke, je u prisustvu dvojice spomenutih vakifa, donio ispravnu sudsku odluku o valjanosti i punovažnosti spomenutog vakufa, te je tako vakuf postao neopoziv i punovažan i jasno darovanje. Pošto je za ispravnost vakufa potrebno da se napiše vakufnama i oglasi, potreban je nalog i dozvola vilajeta Bosna i Hercegovina, te je uz vakufnamu dato ovo objašnjenje na molbu, iako je vakufnama stigla, zbog toga što nije bila dostupna mutevelliji. Naib kadije Ljubuškog Sadik oglan (Sadiković). Svjedoci čina-prisutni: Tančica Jusuf.
Šerijatski sud u Ljubuškom potvrđuje da je ova kopija vakufname identična originalu. 19. saferul-hajr 1318./16. haziran/juni 1900. godine.
Kadija Ljubuškog Ahmed. Šeriatski sud kadiluka Ljubuški.” (3)
- Arhiv Bosne i Hercegovine, ZME Pros 452/1910.
- Bošnjak, 1897, 5, 3.
- Sidžil vakufnamo u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Il, redni broj 349, 14
